POSTAO JE MRTAV ČOVEK KOJI HODA KADA JE RAZOTKRIO NAJMOĆNIJU MAFIJU: Poslali su mu 20 leševa kao upozorenje, dve decenije je na njihovoj listi za odstrel
U jesen 2006. godine, lokalne novine i tužioci u jugozapadnom regionu Kampanije u Italiji primili su isto anonimno pismo.
Bilo otkucano na računaru i isporučeno ručno u ranim jutarnjim satima. U pismu je detaljno opisan plan likvidacije tada 26-godišnjeg italijanskog pisca od strane napuljske mafije. Meta je bio Roberto Savijano zbog knjige Gomora, koju je malo pre toga izdao. Knjiga raskrinkava kriminalne aktivnosti klana Kamora, a tada je bila je na putu da postane bestseler, pisao je Guardian.
Neobjavljeno pismo,u koje je Observer imao uvid, odnosi se na sastanak održan u kladionici u Kasal di Prinčipe, Savijanovom rodnom gradu, na kojem su lokalni šefovi, poznati kao neki od najnasilnijih u Kamori,odredili smrt Savijana, rekavši da će se njegovo ubistvo dogoditi "kada se vode smire“.
"Morao sam da znam radnike iz industrija koje je vodila kamora. Morao sam da znam i spoljne saradnike koji su radili za klan. Čitao sam sudske spise, vesti, transkripte suđenja, sve što sam uspeo da pronađem. Sakupio sam njihove priče, priče iz mog komšiluka, objavio i nazvao knjigu "Gomora". Nešto u njoj je pogodilo žicu. Momentalno je postala bestseler", priča Savijano kako je nastala čuvena knjiga.
"Savijano mora biti kažnjen"
U pismu je navedeno da Savijano "mora biti kažnjen", da šefovi znaju gde mu živi majka, da ga prate nedeljama i da su dve ubice već dobile zadatak da ga ubiju. Objašnjeno je da je "oružje koje će biti korišćeno za pogubljenje već postavljeno" u kući jednog saradnika. Pismo se završilo se pretnjom, podebljanom i podvučenom: "Ako ućuti, biće pošteđen."
Mnogo toga se promenilo od tog dana. "Gomora", koja je prodata u više od 10 miliona primeraka širom sveta, prevedena je na više od 50 jezika i inspirisala je nagrađivani film i TV seriju koja je trajala pet sezona. Klan Kazalezi, nekada jedna od najmoćnijih mafijaških grupa u Evropi, je u opadanju i mnogi mafijaši su sada iza rešetaka.
Mafija ga upozorila sa 20 mrtvih vrana
2010. godine na plaži gradića Sabaudije, koji se nalazi u regionu Lacio, južno od Rima, osvanulo je 20 leševa vrana pravilno raspoređenih na razdaljini od po 30 metara. Savijano je neposredno pre incidenta boravio u vili koja se nalazi blizu plaže u Sabaudiji, a poruku mafijaša je pronašao pripadnik lokalne policijske službe.
Policija u obližnjem gradu Latina povela je istragu o ovom slučaju. U početku nije bilo jasno kome je ovakav mafijaški gest upućen, da bi kasnije istraga otkrila da se Savijano kupao blizu mesta gde su pronađene mrtve vrane.
Savijano, koji danas ima 46 godina nije popustio na pretnje. Nikada nije ćutao. Nastavio je da osuđuje poslovne odnose Kamore i da skreće pažnju na jednu od najmoćnijih kriminalnih organizacija na svetu. Ali, iako je preživeo zaveru za atentat, Savijano je ipak platio visoku cenu. Od tog jesenjeg dana 2006. godine, kada su italijanske vlasti obavestile pisca da mu je život u opasnosti, živeo je u skrivanju, pojavljujući se samo uz policijsku pratnju.
Od tada nije proveo više od nekoliko noći na istom mestu i često je spavao u policijskim kasarnama. Nigde ne može da izlazi sam niti da se kreće po prometnim mestima.
"Nisu me ubili, ali ne daju mi da živim"
"Ovaj život je sra*e. Teško je opisati koliko je loš. Egzistiram među četiri zida, a jedina alternativa su javni nastupi. Postoji pre i posle za sve, uključujući i prijateljstva. Ona koja sam izgubio, jer im je bilo preteško da ostanu uz mene, i ona koja sam pronašao poslednjih godina. Napulj je van mojih granica, mesto koje mogu posetiti samo u sećanjima.
Nije me strah da umrem, nego da nastavim ovako da živim. Nije da sam posebno neustrašiv, ali kad toliko mnogo slušate o sopstvenoj smrti, počinjete na nju gledati kao na nešto što vas se gotovo ne tiče. Ja nisam ni živ ni mrtav. Nisu me ubili. Ali me ne puštaju da živim, objasnio je Roberto pre nekoliko godina za New York Times.
Novinar Guardian-a ga je posetio 2021. godine u malom stanu u Rimu. Ispred zgrade su ga dočekala dva muškarca i ispratila gore, dok je treći čuvao stražu ispred.
"Prvo što primetite su hiljade knjiga koje se nižu duž zidova. Drugo je nedostatak prozora. Oboje, na neki način, kao da predstavljaju književnika primoranog da živi kao zatvorenik", napisao je novinar.
Savijanove oči govore o neprospavanim noćima, a lice mu je napeto - posledice života koji je od 2006. godine proživeo u stalnom stanju uznemirenosti, naveo je novinar.
"Deo mene je uvek u ratu. U ratu sa svetom, u ratu sa Kamorom, u ratu sa samim sobom. Ponekad sam čak pomislio da bi umiranje bilo bolje nego ovakav život. Smrt bi bila prihvatljivija od ovog stalnog pritiska, stanja anksioznosti i praznine u kojoj živim tako dugo.“
20 godina pod policijskom pratnjom je prekretnica i, zbog toga, tri oklopna vozila i sedam policajaca čekaju nas dole. Dva dana, "Observer“ je pratio Savijana na putovanju kolima od Rima do Napulja, u uporišta Kamore, neka od kojih čak ni Savijano nije posetio godinama, naveoa je novinar Guardiana.
Otišao je kao mladić, a vratio se kao najpoznatiji živi italijanski pisac i međunarodni simbol borbe protiv mafije - omražen od strane desnice zbog svojih izjava o izbeglicama i od strane nekih svojih sugrađana koji ga optužuju da je ukaljao ugled svoje domovine.
Misteriozni pozivi
"Kada sam pisao Gomoru, znao sam da pišem priče koje su mnogi novinari već znali“, rekao je Savijano, koji je 2021. pisao grafički roman o svom životu koji je ilustrovao izraelski strip crtač Asaf Hanuka.
"Ali sam takođe znao da te priče nikada nisu dobile antropološku interpretaciju. Znao sam da imam nešto književno u rukama i znao sam da će biti eksplozivno. Ali nikada nisam mogao da zamislim šta će se dalje desiti.“
Nakon što je Gomora objavljena, Savijano je počeo da prima misteriozne telefonske pozive: telefon bi zvonio, ali kada bi se javio, niko nije govorio. Onda su počela da stižu preteća pisma. Jednog dana, njegova majka je u svom poštanskom sandučetu pronašla fotografiju Savijana sa pištoljem uperenim u slepoočnicu: iznad je pisalo "osuđen“.
U septembru 2006. godine, tokom antimafijaškog skupa u Kasal di Prinčipe, gradu za koji se kaže da ima više oružja nego viljuški, Savijano je izazvao šefove sa bine, dozivajući njihova imena i vičući:
"Ne pripadate ovde! Izlazite!“, podstičući gomilu da ustane protiv klana. Ovaj događaj, prema rečima mafijaških prebežnika, razbesneo je šefove, koji su skovali plan da ubiju pisca u napadu na Božić 2008. godine na autoputu između Rima i Napulja.
Prema rečima svedoka, Kamora je planirala da ubije Savijana u spektakularnoj eksploziji koja podseća na masakr u Kapačiju 1992. godine, kada je sicilijanska mafija ubila sudiju za borbu protiv mafije Đovanija Falkonea, njegovu suprugu i članove njegove policijske pratnje sa 300 kg dinamita koji je ostavio krater na autoputu blizu Palerma. Vlasti su ozbiljno shvatile pretnje.
"U početku sam mislio da ću biti pod zaštitom dva ili tri dana i da ću uskoro moći da se vratim svom normalnom životu. Shvatio sam da je situacija ozbiljnija nego što sam mislio kada me je tokom rata između rivalskih klanova Kamore, policija odvela na bezbednu lokaciju na udaljenom ostrvu. Smestili su me u kuću do koje se moglo doći samo čamcem. Nije bilo mobilne telefonske usluge, a da bih obavio pozive, policajac me je morao prevesti na more", rekao je Savijano pre nekoliko godina.
"Cena koju sam platio je veća nego što sam mogao da zamislim. Ali ono što me zaista muči jeste to što se moja porodica mora da se seli iz grada u grad. Svakog dana se osećam krivim zbog ovoga", dodao je.
Tokom godina, nekoliko evropskih zemalja je ponudilo Savijanu zaštitu, uključujući i jednu skandinavsku zemlju koja mu je ponudila azil. Zauzvrat, Savijano bje morao da odustane od borbe protiv organizovanog kriminala: nema više intervjua, nema kompromitujućih članka.
Život pod policijskom stražom
"Dugo sam razmišljao o odlasku iz Italije“, priznaje i dodaje:
"Ali na kraju je uvek prevladavala neka vrsta idealizma. Bio sam posvećen promeni statusa kvo. Hteo sam da s*ebem Komoru. Kada bih mogao da se vratim, ne znam da li bih to ponovo uradio."
Savijano je pokušao da živi normalnim životom. Jedno vreme je živeo u Njujorku gde mu je vlada SAD-a, da bi ga zaštitila, dala novi identitet kao Dejvid Danon. Shvatio je da to ne funkcioniše kada ga je, unutar zgrade na Menhetnu, čovek pozdravio sa - "Ah! Italijanski pisac!"
"Čak i kada sam bio u inostranstvu, u nekim zemljama sam bio primoran da živim pod policijskom stražom. U jednom trenutku su me prebacili u gradove za koje nisam ni znao da postoje. Jedan od dana kada sam se osećao najslobodnije u poslednjih nekoliko godina bio je u Londonu, kada sam upoznao Džulijana Asanža. Išao sam od aerodroma do centra grada sam, bez ičije pratnje, i to je bilo spektakularno.“
"Da su želeli - ubili bi ga"
Iako Savijano može da računa na milione pristalica, on je takođe meta hiljada mrzitelja, od kojih ga većina optužuje da je zaradio milione evra kaljajući Napulj.
A postoje i oni koji tvrde da Savijanu nije potrebna pratnja - da bi, da je Kamora zaista želela da ga ubiju, već to učinila.
Bivši ministar unutrašnjih poslova krajnje desnice, Mateo Salvini, pretio je da će ukloniti Savijanovu pratnju nakon što ga je pisac napao zbog njegove antiimigracione politike.
"Mnogi ljudi su zaboravili kako je ova priča počela i zašto sam danas pod pratnjom“, kaže Savijano.
"Mnogi misle da je biti pod pratnjom privilegija. Kao da je to moja odluka. Neki ljudi čak vide pratnju kao znak uspeha, ali ja nisam heroj. Nikada se nisam osećao kao heroj.“
"Mučenik koji nije mrtav"
"Ljudi me krive što sam živ - što i dalje idem na zabave ili pišem knjige. Kriviće tebe za tvoj život.. Za ljude, ja sam mučenik koji nije mrtav. Krive me što sam još živ. Možda bi bilo bolje da su me ubili.
Razmišljao sam o tome. Često i dalje tako mislim. U najmračnijim, najobeshrabrujućim trenucima, osećam se kao da je sve za šta sam se borio bilo uzaludno. To se dešava kada osećate da ne možete da se oslobodite ovog života. Meni se to desilo nedavno, nakon presude Rimskog suda, kojom su osuđeni mafijaši koji su mi pretili", ispričao je Roberto.
U maju, 2021. godine, sudije su presudile da su šef mafije Kamore, Frančesko Bidonjeti i njegov advokat pretili Savijanu ubistvu, kao i njegovoj koleginici novinarki - Rosariji Kapakione. Bila je to prekretnica - prvi put da je neko pozvan na odgovornost za Savijanovu nevolju.
"Trebalo je da proslavim tu presudu. Šef koji me je osudio na ovaj život je konačno osuđen. Ali, ne. Imao sam samo 26 godina kada su me osudili na doživotnu robiju pod naoružanom stražom.
Kaže se da, pre nego što umrete, sve lepe stvari koje ste uradili u svom životu prođu vam kroz glavu. U tom trenutku, nakon presude, ponovo sam proživeo sve što nisam mogao da uradim u poslednjih 15 godina.“
Krivica zbog tektine smrti
Savijano nije oženjen i nema dece. To je u njegovoj situaciji gotovo nemoguće, a jedine kontakte koje redovno održava su oni s telohraniteljima.
Pretnje italijanske mafije veoma su uticale i na život Savijanove porodice. Njegovi roditelji žive odvojeno i daleko od Napulja radi sigurnosti, a svog sina retko viđaju.
Posebnu krivicu, kako kaže oseća zbog svoje pokojne tete Silvane koja je umrla 2025. godina, pre čega je bila prisiljena da živi u gradu koji nije njen i daleko od onih koje voli. Smatra kako se nikada neće otarasiti mafije. Ali ono što mu mafija ipak nije mogla oduzeti jeste pisanje.
Dvadeset godina kasnije, njegova borba se nastavlja.
Roberto Savijano koji je postao simbol otpora organizovanom kriminalu i dalje živi pod strogom policijskom zaštitom, a njegova svakodnevica je daleko od slobode koju je priželjkivao.
Kurir.rs/Guardian